1997/2005.
![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-ZX3d5Ocb-h_BCO4kjbCvHFA3xL6nQbwh8Bvf5pnlidh9M-Gm2VGL_rfT-dC9wX3jAILf5k-kbTW2TYMZNgFNo_4R7Td8idrhHTo73-ER7lXwZFf1ktDPeAzttAAMeQiMuDk2CvqSPlHl/s200/Untitled-1.jpg)
Autorka više od dvadeset romana, putopisa i eseja, Nada
Marinković odavno nosi epitet najčitanijeg srpskog pisca u poslednjih
nekoliko decenija. Ljubav kao osnovni smisao čitavog čovekovog
postojanja, strasti i nežnosti, ljudske sudbine i patnje, psihološko
nijansiranje likova i neprekidna traganja samo su neke od odrednica
njene proze koja je sva u znaku pokretanja brojnih pitanja na koje je
autorka iskreno nastojala da dâ odgovor, stvarajući dela koja i danas
plene svojom aktuelnošću.
Poetičan i elegičan, Dodir je roman jakog
intelektualnog naboja koji uzbuđuje i nadahnjuje, zanosi i oplemenjuje i
koji, zašto to kriti, bezuslovno poziva na sanjarenje: da u zajedničkom
otiskivanju niz maticu osećanja i uspomena sa čitaocem progovori o
strastima i tajnama sveta koje zauvek nastanjuju duše ljudske i zarad
kojih se i začinje ova priča za osetljive.
No comments:
Post a Comment